Opis
Osim toga, moram upozoriti na često previđanje jednodimenzionalnosti običnog linearnog slijeda pojedinačnih događaja. Čovječanstvo se, naime, nikada nije razvijalo pravocrtno, a još manje ravnomjerno. Svjetske su civilizacije dosegle različite stupnjeve razvoja u istom vremenskom razdoblju, a s druge strane, poput predgrčke Mikene i mreže astečkih država na Yucatanu, zabilježile su slične prekretnice; samo u jednom slučaju za njih se pobrinula priroda (vulkanska erupcija), au drugom slučaju osvajači. Još jedan razlog zbog kojeg sam bio zadovoljan objavljivanjem prijevoda na srpski je prilika da ukažem na napore pojedinih srpskih kolega koji su, unatoč spomenutom oživljavanju nacionalne povijesti, ostali posvećeni idejama kulturne interakcije i srodnim komparativnim proučavanjima prošlosti. života na području današnje Srbije i na temelju povijesti susjednih područja. Mislim na nedavno preminule Andreja Mitrovića i Miroslava Jovanovića, ali i na današnje kolege poput Olge Manojlović Pintar, Radivoja Radića, Milana Ristovića, Predraga Markovića i drugih. O ulozi i važnosti proučavanja prošlosti prvi je pisao već sedamdesetih godina prošlog stoljeća i redovito pratio historiografske rasprave od SAD-a do Francuske i Njemačke. Druga, dijelom inficirana utjecajem prve, sanjala je o cjelovitom preispitivanju historiografije na prostoru bivše Jugoslavije, a autori poput Radića, Ristovića i Olge Manojlović-Pintar već su devedesetih isticali da je prošlost ne govori samo o velikim bitkama, ratovima i politici, već io svakodnevnom životu, djetinjstvu i materijalnim artefaktima. Neki su, poput Markovića, baveći se nacionalnim stereotipima našli vremena i za prevođenje svjetskih klasika (Hobsbawm).
