Blagonaklon i drzak, čas oduševljen, čas malodušan, pisac-putnik Kale – čovjek višestrukih i složenih identiteta – kreće se po ovim stranicama poput junaka nekog filma Žaka Tatija. Iz njegove nemarne ozbiljnosti, iz njegove paradoksalne normalnosti iskaču, kao iz pretrpanog kofera nekog rasijanog turiste, melanholija i osmijeh. „Putovanja su manje-više uzaludna zato što uvek putujete sa samim sobom, sa istim mislima, istom prošlošću, istim nevoljama, istim stanjem uma, istim pogledima na stvari i ljude. Gdje god da se nađete, nikad niste sami.
Anri Kale, jedan od „razbarušenih“, nekonformističkih pisaca francuske književnosti XX vijeka, konačno izlazi iz zaborava u koji ga je protjerala književna moda. Čudnovati putnik, pronicljiv koliko i lenj, koga više zanima svakodnevni život od muzeja i spomenika, vodi komplikovan život, pun tegoba, baveći se svakojakim zanimanjima. Piše za razne časopise, među kojima je i Kamijev Combat, i objavljuje više od dvadeset djela, većinom kod Galimara.