Žene u partizanima
Jelena Batinić

Knjiga donosi niz novih uvida i interpretacija. Prije svega pokazuje da se razlog uspjeha komunista u mobilizaciji žena u partizanski pokret nalazi u uspješnoj prilagodbi seoskih tradicija sa revolucionarnim idejama. Komunisti su to pokazali nizom apela ženama za uključenje u pokret. Autorica analizira retoriku sadržanu i tim apelima i uočava u njima kombinaciju tradicionalne balkanske kulture i revolucionarne retorike. U jugoslavenskoj historiografiji se obično smatralo da su komunisti uspjeli u mobilizaciji žena u pokret zbog narativa o ravnopravnosti žene, ali ova knjiga dokazuje da je tajna uspjela bila u sposobnosti Partije prisvoju tradicionalnu balkansku kulturu i da je primijeni za revolucionarne potrebe. Zato se oni pozivaju na epsku tradiciju, epske junakinje, borkinje za slobodu i sl. U njihovim apelima, žene su nasljednice starih epskih junakinja, predvodnica modernog doba, ona je jednostavno nova žena. U knjizi se prati dinamika vojne mobilizacije žena u Drugom svjetskom ratu (od oklijevanja uključivanja žena u borbi na frontu, preko masovne mobilizacije za front do povlačenja žena sa prve linije fronta krajem rata).

Druga razina knjige prati razvoj institucija žena i pokazuje kako su stari seoski običaju (odakle se mobilizirao najveći broj patizanski) i stare rodne podjele nadvladane i inrtegrirane u partizanske strukture koje su afirmirale emancipaciju žena. Riječ je o AFŽ. Tu su i fantastični dijelovi o kodeksu seksualnog ponašanja, partizanskoj disciplini koja se oslanjala na patrijarhalnu moralnost seljaštva i slično.

Knjiga se bavi i poslijeratnim nasljeđem parizanke. Nailazimo na odlične analize koje pokazuju kako se zvanično sjećanje prikazuje kroz državne komemoracije, državnu historiografiju i spomenike. Partizanka se poslije rata našla u središtu glavnog komunističkog narativa o ratu, bila je simbol nadnacionalnog jugoslavenstva zasnovanog na ideju junaštva i žrtvovanja za plemeniti cilj. Kasnije se taj narativ o ženi partizanki mijenja, da bi historija žena partizanki poslije 1990. bila skrajnuta na marginu, a u središte su stavljena istraživanja nasilja.