Autor: Anatolij Levandovski

Izdavač: Evoluta

Glorifikacija Karla Velikog započela je odmah nakon njegove smrti. Sve moguće kronike, veliki i mali ljetopisi, dvorski pjesnici i pjesnici iz provincije, nisu štedjeli riječi u veličanju pokojnika. “Najmoćniji”, “najslavniji”, “najslavniji”, “nepobjediv” pa čak i “božanski”, “čija mudrost i pronicljivost nemaju premca”, “najslavniji od svih Augusta”, “car Rima ” i više od toga “car svega kršćanstva”, “koji je proslavio svoje pretke i potomke” – latinski izvori iz 9. stoljeća šareni su takvim i sličnim izrazima, gdje hvalospjevi rastu kako carstvo biva sve jadnije, a njegovo carstvo pada odvojeno. U tom zboru slavenskih pjevača ponekad se provuku neke negativne note, koje tonu u sveopću laskavost, ali ostavljaju traga, koji neće zaboraviti budući skladatelji pjesama o podvizima i kantilene.