Autor: Romain Rolan

Izdavač: Evoluta

Nije bio nježan prema svojim sugrađanima. Njegov slobodarski genij, širokih prsa, prezirao je njihovo sitno spletkarenje, njihov umjetni duh, njihov površni idealizam, njihovu bolesnu osjetljivost, njihovu bolesnu mršavost. Postupao je grubo s njima, ali ih je volio.
***
Bio je usamljen. Mrzio je, a oni su mrzili njega. Volio je i nije bio voljen. Divili su mu se i bojali ga se. Na kraju je pobudio pobožno strahopoštovanje: vladao je u svom stoljeću. Zatim se malo smirio.
***
Nikada nije bio miran, nikada nije bio sretan, što se da i najnižem stvorenju: da u svom životu, na tren, može zaspati u krilu tuđe nježnosti…