Opis

Puškin je Voltairea smatrao “suparnikom Euripida” (tragički pjesnik) i “Erinim nježnim prijateljem” (lirski pjesnik) te “Tassovim unukom” (epski pjesnik) i “sinom Mome i Minerve” (satiričar i humorist).
… Voltairea su oponašali kao epskog i lirskog pjesnika, kao pisca romana i drama, kao povjesničara i publicista. S druge strane, njegov se utjecaj očitovao u općem smjeru sociofilozofske misli i općenito duhovne kulture različitih europskih zemalja, koje su se postupno uključivale u idejni krug francuskoga prosvjetiteljstva. Njegovo je ime posvuda bilo simbol prosvjetljenja, iz njegovih su usta tisuće i tisuće ljudi po prvi put čule nove riječi koje su izražavale
velike oslobodilačke ideje trećega staleža. Stupanj Voltaireove popularnosti u ovoj ili onoj europskoj zemlji uvijek je bio svojevrsni barometar društvene svijesti demokratskih krugova tih zemalja.
Valovi oduševljenja i odobravanja s napadima poricanja genija…. “mudracu ovoga stoljeća”. “Iskrivljavanja” Voltairea,
a zajedno s njim i drugih francuskih prosvjetitelja, prihvatili su u to vrijeme noviji Voltaires. Tako već 1788. Fonvizin naziva Voltairea i druge filozofe šarlatanima, čija je “ljubav prema novcu spojena s besprimjernom taštinom”.