Opis
U ovim esejističkim zapisima Dučić ne posmatra čoveka kroz dnevne okolnosti, već kroz trajne i univerzalne pojmove koji oblikuju njegov karakter i sudbinu. U „Blagu cara Radovana“ piše o velikim temama poput sreće, ljubavi, prijateljstva i smisla života, dok u „Jutrima sa Leutara“ produbljuje razmišljanja o ljudskim slabostima, strahu, sujeti i moralnim vrednostima, gradeći filozofsku sliku čoveka i sveta koja prevazilazi vreme u kojem je nastala







