Opis

Sedamnaest knjiga Strabonove  Geografije  obično se smatra opsežnim djelom neodređenog, na prvi pogled ne posve jasnog žanra, svakako enciklopedijskog karaktera. Sam si autor postavlja za cilj opisati ekumenu – cjelokupnu poznatu naseljenu zemlju, te u tom dijelu izvodi zaključke iz cjelokupne znanosti helenističkog doba. Geografija  ima znanstvenu vrijednost prema mišljenju suvremenih istraživača, jer predstavlja prvi pokušaj komparativne kritike autoru dostupnih izvora i geografskih podataka koje su zabilježili Strabonovi prethodnici te ujedno teži njihovom sustavnom izlaganju u dosljedan način iu cjelovitom obliku. Riječ je o geografskom djelu deskriptivnog tipa, iako bi razmatranje stvarnog pitanja pouzdanosti Strabonovih sudova, imajući u vidu njegovu karakterističnu metodu istraživanja izvora i izvjesnu ograničenost pristupa izvornim podacima, moglo isprva zbuniti i dovesti u zabludu suvremenog čitatelja. Bez obzira na tu specifičnost, raznolikost i obilje podataka o zemljama i narodima poznatim u Strabonovo doba,  samu Zemljopis čine  jednim od osnovnih i najvrjednijih izvora za proučavanje geografije antičkog svijeta.

Rukopis monografije o Strabonu iz Amazije koji je pred nama ima dva dijela:

1. Uvodna istraživanja o Strabonu i njegovom djelu, podijeljena u sedam poglavlja
2. Prijevod sedme knjige Strabonove  Geografije.

Publikacija sadrži popis odabrane stručne literature, au zaključku je vrlo korisno kazalo Strabonovih izvora i imena koja se spominju u sedmoj knjizi  Zemljopisa .

U uvodnom znanstvenom istraživanju autor se drži tradicionalne strukture te monografiju započinje Strabonovim životopisom i prikazom sadržaja njegova povijesnog djela i  Geografije , u obliku u kojem su sačuvani do naših dana (poglavlja I. – III. ), da bi se potom obradile bitne karakteristike  geografije  i Strabonova istraživačka metoda (poglavlja I. – III.).

U znanstvenom smislu najvrjednijim se može ocijeniti poglavlje o Strabonovom shvaćanju geografije i karakteru njegova djela (IV. poglavlje), u kojemu autor u najboljem svjetlu prikazuje Strabona kao istraživača, ističe važnost njegove znanstvene polemike. sa svojim prethodnicima i visoko ocjenjuje preciznost pojedinih zemljopisnih podataka navedenih u ovom dijelu. U ovom poglavlju ističe se da  je geografija  prvenstveno bila namijenjena rimskoj društvenoj eliti kao “priručnik i vodič za praktičnog političara i državnog službenika” te da je po svom karakteru prije svega humana geografija “gdje podaci dobiveni mjerenjima a izračuni se bilježe samo u onoj mjeri u kojoj se autoru čine korisnima ljudima”. Autor smatra da je Strabonovo geografsko djelo najbliže žanru povijesne geografije, u kojoj se geografski prostor ne promatra samo kao fizički prostor, već se posebno istražuje njegov povijesni razvoj i etnografija. Naposljetku, u ovom poglavlju pozornost je posvećena i Strabonovom specifičnom odnosu prema mitu i citatima antičkih pjesnika, posebice Homera, koji za njega, podsjeća autor, imaju jednaku znanstvenu vrijednost kao povijest i kao citati profesionalnih prozaika.

U posljednja dva poglavlja autor na konkretnim primjerima analizira Strabonovu istraživačku metodu. U ovim poglavljima dat je pregled antičkih autora čijim se djelima Strabon služio i s kojima je polemizirao u  Zemljopisu  (V. poglavlje) te se govori o Strabonovim prosudbama o pojedinim narodima i etničkim skupinama (VI. poglavlje). Ovim poglavljima autor dosljedno zaokružuje analizu Strabonova koncepta povijesne geografije.

Za našu znanost i širu čitateljsku publiku posebno je važna  sedma knjiga Geografije . Opisujući dio Europe između Rajne na zapadu, Dunava na jugu i Dona i Azovskog mora na istoku, u ovoj knjizi, kako ističe autor monografije, Strabon donosi i podatke o područja južno od Dunava koja se protežu između Jadranskog i Crnog mora (poglavlje III). Upravo je sadržaj nedvojbeno potaknuo samog autora da prevede sedmu knjigu i uvrsti je u ovu publikaciju, uz odgovarajuće stručne komentare.

Akademski prijevod sedme knjige urađen je pedantno iu potpunosti odgovara stručnim zahtjevima struke. Stil je jednostavan i jasan. Toponimi, etnonimi i osobna imena uglavnom su dosljedno prevedeni na srpski jezik. Jedina primjedba odnosi se na često prevoditeljevo korištenje stranih riječi i suvremene terminologije, što može narušiti stilsku ujednačenost teksta i izazvati dojam anakronizma pri čitanju ovog prijevoda.

U svom pristupu Strabonovom djelu ova je publikacija prihvatljiva i vrlo korisna za povjesničare i klasične filologe, a može biti od neobičnog interesa za širu publiku različitih interesa. Mislim da će, s obzirom na aktualnost sadržaja za našu kulturnu sredinu, uz male korekcije, nova knjiga o Strabonu biti dobro prihvaćena među čitateljima.

Ana Petković