Opis

Monografija ovog opsega svakako ne može popuniti prazninu. Gotovo svaka izjava u tekstu koji slijedi podložna je osporavanju. Nedostatak prostora nam ne dopušta spomenuti rad naših prethodnika ili pojedine prijedloge koje su davali kao moguća rješenja određenih problema; no nadamo se da bi se rasprava mogla nastaviti na stranicama spomenutih knjiga pod preporučenom literaturom. Naprotiv, u tekstu su izneseni neki novi prijedlozi, ali me opet nedostatak prostora spriječio da ih detaljnije obrazložim. Također sam ograničio svoj rad na kraj 331. pr. iako sam načelno razmatrao i kasnije reforme, te sam nastavio pratiti povijest pojedinih jedinica i nakon ovog datuma. Zbog svega navedenog ovu knjigu ne treba shvatiti kao opsežan prikaz, već samo kao uvod u Aleksandrovu vojsku. Ono što još uvijek oživljava događaje od prije 2300 godina prije svega je živa slika koju imamo u mislima o slavnim bitkama opisanim u drevnim tekstovima, stoga se ova knjiga fokusira na to koliko su bile uniformirane vojne jedinice. Dva su arheološka izvora od neprocjenjive vrijednosti. Aleksandrov mozaik, koji predstavlja rimsku kopiju originalnog djela, vjerojatno apoteoza Apellove slike Aleksandra u borbi protiv Perzijanaca. Reprodukcija te slike u boji pojavljuje se u većini ilustriranih knjiga o Aleksandru. Aleksandrov sarkofag koji je naručio Aleksandrov vazal, sidonski kralj Abdalonim, a koji se sada nalazi u Arheološkom muzeju u Istanbulu, nije toliko dostupan običnom čitatelju. Nekoć živopisna slika uvelike je izblijedjela do vremena kada je sarkofag iskopan, prije više od jednog stoljeća. Boja je brzo izblijedjela tijekom iskopavanja, što se nastavilo i kasnije. Izvorna publikacija O. Hamdi Beya i Theodorea Reinacha: Une necroplole royale a Sidon (Pariz 1892.) – također uključuje nekoliko heliokroma sarkofaga koji, unatoč svojoj lošoj kvaliteti, dodaju nekoliko detalja izvanredno cjelovitom djelu F. Wintera: Der Aleksandersarkophag aus Sidon (Strasbourg 1912). Obje ove knjige vrlo su rijetke i mogu se pronaći u samo nekoliko knjižnica u Velikoj Britaniji. Nešto više podataka može se dobiti iz knjige G. Mendela Katalog muzejske skulpture (iako ovaj podatak treba uzeti s rezervom); kao i iz knjige Folkmara von Grievea: Der Aleksandersarkophag und seine Werkstatt (Berlin 1970.), koja je posebnom vrstom fotografije otkrivala neke sada nevidljive detalje, a vrlo je korisna zbog detaljnih opisa. Konačno, neki problemi proturječnih podataka riješeni su (i pokrenuta su neka nagađanja) mojim osobnim upitima u Istanbulu, i želio bih zahvaliti vlastima muzeja i prijateljima u Istanbulu na njihovoj pomoći i vremenu koje su mi posvetili u teškim okolnostima.