Opis
Bog ne zalazi u moju mahalu.
Šalje vjetrove u patrolu.
Zimi se privuku s juga,
isprazne ulice svojim toplim
mokrim jezikom.
Djeca kroz prozore vire
u svoju buduću prazninu
žućkastu kao stara fotografija.
U tim uskim ulicama
veliki snovi
imaju smrtni ishod.
Zato se na prstima
tiho sanja u tim kućama.
. . . . . .
Bog ne zalazi u moju mahalu.
Mi smo preuzeli njegove dužnosti.
Ako budemo mirni
ništa se strašno neće dogoditi.
Ostat ćemo djeca sa svojom djecom,
u tišini dijeliti tugu
kao loše karte,
u licima živih prepoznavati mrtve,
sklanjati se od toplog vjetra,
na hladnom sušiti rublje,
ponekad se vraćati u rijeku,
ne ići nikuda
a biti sve dalje
i dalje
i dalje.
