„Mrlje na šanku” su druga vrsta kolumne, nenametljive zabilješke s kafanskih stolova i šankova, duboko upijene u miris i okus kafane, razmrljane do neprepoznatljivosti nakon bezbrojnih prepričavanja od usta originalnog autora do Dakićevih zapisa. Iz njih zahvaljujući Goranu možete osjetiti onaj jedinstveni miris kafane koji kombinuje alkoholna isparenja, duvan, začine, znoj, parfeme i dezodoranse. Možete čuti u njegovim pričama zveckanja čaša i flaša, pomiješane glasove, isprekidane psovkama i smijehom, zvono telefona, tihe izgovore…. Kada ih čitate imate osjećaj da sjedite s njegovim junacima, ljudima u kafani i iz kafane, svih vrsta i profila, jer kafana brzo briše razlike klasnog ili socijalnog statusa.

Penzionisani profesori, pozorišni glumci, razočarani ratni veterani, kafandžije i konobari, novinari na pauzi, političari u bjekstvu od partijskih obaveza, radnici svih profila na kratkoj pauzi za po jednu s nogu… Svi su oni pričali svoje kafanske priče, neke više, neke manje zanimljive, neke su obrisane zauvijek, neke i dalje stoje kao svjedok šta kafana može čuti i viđeti. Dakić ih je pamtio i prenosio na papir, neke u originalu, neke je i mijenjao, jer nije sve iz kafane za javnost, neke je i sam pričao, neke je samo slušao, napisao je za ove priče recenzent Branislav Predojević.