Opis

„Pisac virtuozno karakterizira svog bezimenog junaka, u nekoliko riječi i poteza, bez epskih zahvata, objašnjenja, dokumenata, datuma i velikih činjenica. Karakaš Proslavu piše na način i u duhu vrhunaca naše modernističke književnosti iz onih poslijeratnih desetljeća i iz vremena u kojem su južnoslavenski pisci otkrivali Sartrea i francuski egzistencijalizam.“
– Miljenko Jergović

„Karakaš je pišući o siromašnom i trpkom kraju surove klime, bespoštednog siromaštva, beskompromisne neprosvećenosti i ispod grubih rituala, običaja i uverenja neretko zatomljene ljudskosti, i ovaj put išao do kraja i nešto dalje, toliko daleko da bi i famozni Tomas Berhard ustuknuo i curiknio. Ali Karakaš jok! Na toj tački gde se naš zamišljeni Berhard već osvrće u panici, Ličanin tek kao da se zahuktava. Karakaš je jedan od naših najboljih romanopisaca.“
– Teofil Pančić, Vreme

„Karakaš je Proslavom ispisao pravo književno remek-djelo, kratku odu humanosti, ljubavni roman, povijesno štivo, knjigu upozorenja na zlo koje ponovno sve glasnije huči iz prikrajka.“
– Gea Vlahović, Express

„Roman dubokog značenja i elementarne literarne ljepote.“
– Denis Derk, Večernji list

„Mračno opojno štivo literarnog čarobnjaka.“
– Marinko Krmpotić, Novi list