Opis
Jedna od odlika koja se jasno osjeća pri čitanju Nirnberškog putovanja jeste samoironija koju poneki čitalac može pogrešno da tumači kao samokritiku, čime bi djelimično i bio u pravu jer pisac bespoštedno govori o svojim manama i o neprilagođenosti realnom životu vremena u kojem živi, što je i razlog njegovog opredjeljenja da, kako sam kaže, živi kao pustinjak, izolovan u svom unutrašnjem svijetu književnosti i umetnosti.
Uprkos protivljenju svemu ukalupljenom i unapred određenom, on nije ogorčen, nego nastoji da, gdje god je to moguće, utka humor jer on, po njemu, „čini da se život podnosi“. Kroz svoja putovanja i boravke tokom dva mjeseca opisanih u ovom djelu, u raznim gradovima južne Njemačke, Hese kao posmatrač diže glas protiv tekovina modernog doba koje narušavaju prirodni sklad i ljepotu velikih gradova, tekovina koje se već tada, dvadesetih godina prošlog vijeka, odražavaju na kvalitet života zbog zagađivanja životne sredine.
Kroz djelo provejava njegova skromnost kao čovjeka; njega ne fasciniraju grandiozne stvari, naprotiv – on uživa u običnim stvarima, djetinje čistom dušom voli svoje prijatelje, raduje se susretu sa njima, on voli svoj zavičaj, njegovu prirodu i njegove lokalne nošnje, i lokalni dijalekt, vjerno nosi u sebi uspomene iz mladosti i vjeruje da taj „bijedni život“, ne samo njegov, ipak može biti lijep i da se može uživati u njemu.
