Opis
“Ovi eseji ne predstavljaju samo sentimentalna sećanja jednog ostarelog pisca koji zbog bolesti, kako sam priznaje u jednom odlomku, ne može dugo ni da hoda, ni da stoji; stiče se utisak da se književnik u svakoj priči ispoveda – on se doduše drži određene teme iz naslova svakog od osvrta navedenog u sadržaju, ali kroz tekst provejavaju njegova krajnje iskrena, pa i samokritična intimna osećanja. Dubok utisak ostavljaju i njegova razmišljanja – kako ona svojstvena bilo kojem ljudskom biću, tako i ona u kojima dolaze do izražaja njegove emocije kao umetničke individue svesne svog filozofskog bića, svoje humanosti, altruizma, empatije. Veličina Hermana Hesea u ovom delu ogleda se i u neverovatnoj veštini da naizgled beznačajnom prolaznom događaju, ili na prvi pogled gotovo neprimetnom predmetu, dočara, kao najboljom filmskom tehnikom, vrednost događaja ili predmeta dostojnog divljenja.”
Ema Piroška Matić







