Opis
Elijade, u ovom djelu, proučava hijerofaniju na različitim kosmičkim nivoima (nebo, voda, zemlja, kamen), zatim biološku hijerofaniju, kao i lokalnu hijerofaniju i mitove i simbole. Međutim, oni se ne proučavaju kao odvojeni fenomeni, niti je u djelu prisutan bilo kakav trag pozitivizma ili racionalizma prilikom proučavanja ovih fenomena. Elijade insistira da se religijski fenomeni prvenstveno moraju proučavati u njihovoj sopstvenoj ravni stvarnosti. Informacije o bogovima neba, obožavanju sunca, simbolizmu vode, obredima plodnosti, svetim mjestima i sl. razlozi su po sebi za čitanje ovog djela. Ipak, smatra se da je najdragocijeniji Elijadeov pristup prirodi religijskih fenomena. Poznavanje suštine religijskih fenomena izmiče psiholozima, sociolozima, lingvistima i ostalim stručnjacima, jer ih oni ne proučavaju kao religijske fenomene. Sudeći prema Elijadeu, oni su propustili jedan nesvodljiv element unutar religijskih fenomena, a to je element svetog. Elijade je pokazao načine po kome su se manifestovali ljudski napori za život u sferi svetog unutar raznovrsnih kultura i kako su se, sa zanimljivim varijacijama, određena vjerovanja, rituali, simboli i mitovi održali.
