Opis

Apsolutističke tendencije i pokušaj centralizacije doveli su do integracije Vladimiro-Suzdaljske i Novgorodske zemlje u jednu cjelinu, dok su zapadni i južni teritoriji staroruskih kneževina bili unutar Poljsko-litvanske konfederacije. Nakon pada dinastije Rjuriković krajem 16. stoljeća dolazi do smutnje i ponovnog pokušaja podjele ruskih zemalja – sada od strane Poljsko-litvanske konfederacije i Šveđana. Nakon pada Moskve i razdoblja previranja u prvim desetljećima 17. stoljeća, ruska država ponovno je obnovljena s novom dinastijom Romanov. Proces oslobađanja i okupljanja ruskih zemalja započeo je u neprekidnom valu ratova i mirovnih pregovora sa Švedskom i Poljskom. Početak povratka u zajedničku državu područja istočnih Slavena koji su nekoliko stoljeća bili pod poljsko-litavskom vlašću i na kojima su već nicali identiteti novih naroda – Ukrajinaca i Bjelorusa.

Ujedinjenje zemalja bivših ruskih kneževina dovelo je do potrebe izjednačavanja crkvenih pravila i običaja, što je stvorilo crkveni raskol i podjelu pravoslavlja u Rusiji na starovjerstvo i novoobredništvo, čime je Rusija ojačala kao važno središte pravoslavnog ogranka kršćanstva, ali je s druge strane stvorio temelj za društvene podjele i sukobe.

Rusija je u to vrijeme predstavljala stalešku monarhiju čije je uređenje i način djelovanja vrlo zorno opisan u monografiji. U znanosti je ta završna točka monografije prepoznata kao vrhunac samostalne i autentične ruske civilizacije i države.