Glavne junakinje ove knjige kuhaju ručak, pišu pisma, farbaju kosu, pretjerano piju, vode dnevnik, kupuju čarobne krede protiv žohara, sanjaju da muževima skuhaju glavu i sabotiraju advokatske kancelarije u kojima rade kao recepcionarke. One pripadaju različitim generacijama, nalaze se u drugačijim životnim situacijama, ali sve imaju isti cilj – preoblikovati stvarnost u kojoj su se našle.

Tanja Stupar Trifunović, recenzentkinja i nagrađivana književnica iz Banjaluke, pohvalila je knjigu rekavši da je ovo „morbidno, oporo, a opet vrlo čitljivo, duhovito i inteligentno štivo koje nam razotkriva prirodu bolesti u koju smo trenutno zapali. Ukratko, ‘Kuhanje’ je kuhinja sa teškim ali dobro spremljenim jelima.“

Nevena Bojičić, druga recenzetkinja, napisala je: „Junakinje ‘Kuhanja’ nadživjele su svoje muževe. Nadživjele su ih, između ostalog, i neodustajanjem od govora, uprkos tome što im zbog njega prijeti lomača i što ‘iz iskustva znaju da raj ne postoji’. Iz te neućutkanosti, najzad, satkano je ovih dvanaest priča, koje nas u svom višeglasju podučavaju subverzivnoj lepoti ženskog pripovedanja.“